woman g999722eca 1280 1

Mislite li da je vama tezak zivot?

Saznaj zašto moze postati mnogo bolji!

Nadam se da ćete nakon ove priče, postati mnogo srećniji u životu ali i puno hrabriji. Da ćete manje očekivati od drugih, a više se radovati malim stvarima. Mislim da vam neće biti tezak zivot.

Pobediću ja ovo

Jutro je, prespavao sam kod kuće, sa porodicom, ali znam da moram da se vratim u bolnicu. Skoro 30 dana sam tamo. Izadjem po nekad na sat-dva. Ali tog jutra nešto se promenilo.

Stali smo do trafike da keva kupi pljuge. Gledam nekog taksistu koji je krenuo u pekaru po burek. Sigurno ima neku muku, ali ja znam moju. Ne mogu da jedem. Skoro mesec dana sam na infuzijama. Ljudi idu na posao. Eh šta bih dao sam zdrav, pa da i ja idem na posao. Ili da jedem burek. Ili bilo šta drugo samo da ne moram u bolnicu, na još jednu operaciju.

Ne znam kada će biti, mozda sutra, mozda sledeće nedelje, a ja sve slabiji. Neizvesnost raste, ja sam fizički slab, telo polako otkazuje ali psihički nikad jači.

Život težak
„Oktobar 2019“

Pobedicu ja ovo, jači sam od sebe! Toliko puta sam sebi to ponovio! Bezbroj puta sam sebe bodrio i molio se da preživim, da ozdravim, da opet jedem, šetam i trčim sa svojim sinom.

Bolovi, patnja, neizvesnost i slabost svaki jebeni dan. Ali u mojoj glavi je bilo samo jedno. Posle operacije biću dobro, biću zdrav!

Nego, preskočili smo veliki deo mog života, pa ako se sada slažeš ja bih se vratio malo unazad.

Pa da kažem nešto o sebi

Moje ime je Nikola Todorović, rođen sam 1987. godine u Nišu. Stekao sam zvanje Diplomirani Socijalni Radnik kada sam 2017. godine diplomirao na Fakultetu za medije i komunikacije pri univerzitetu Singidunum u Beogradu. Od najranijeg detinjstva se bavim muzikom, prvo harmonika, onda klavijature, a zatim i pevanje.

Prvu „tezgu“ sam imao sa 10 godina, kada sam zaradio i svoj prvi džeparac. Ustvari je to tada bio ogroman novac, otprilike mamina i tatina plata puta 6, ali naravno nisam imao pojma koliko je to stvarno vredelo tada.

Naravno tada kreće odrastanje i prvi izazovi ali i avanture

Ubrzo nakon toga poceo je rat. Godina 1999. I odrastanje je nekako bilo ubrzano, nisam bio svestan svega ali meni je to leto bilo prelepo. Prvi put sam poljubio devojku. Upoznao mnogo novih drugara i igrao kosarku 24/7. Detinjstvo mi je bilo predivno, bilo je tu svega i ljubavi i tuge i radosti, nestasluka, uspona i padova ali i puno problema.

Ali nekako je sve to brzo prošlo. Lutao sam ovim svetom u potrazi za školom koju cu da završim i poslom kojim cu da se bavim, zato što su me roditelji ucili da moram imati sigurnost i da ce mi muzika uvek biti „sporedna stvar“ .

Menjao sam fakultete i probao razna zanimanja i poslove, puno sam napredovao u muzici, nastupao na poznatim mestima u mom gradu. Dok sam završavao fakultet, uporedo sam nastupao sa svojim bendom svuda širom Srbije. Naravno, sve vreme sam bio zaposlen u jednoj ustanovi gde sam od pocetka trpeo mobing i diskriminaciju, (2012. godina).

Svako dete je neprocenjivo vredno. Svako je Božije stvorenje.

Majka tereza

Idemo na skorija dešavanja

Nego, da se vratimo na skorija dešavanja. Godine 2018, tačnije 13.marta otkriven mi je kancer na debelom crevu. Ubrzo nakon toga sam imao prvu operaciju, tacnije 2.april 2018. godine. Bilo je to, (bar sam tako mislio) strasno i veoma stresno iskustvo. Dobro sam se oporavljao i sest meseci kasnije sam se i oženio a potom i dobio sina . Bili smo srećni i mislili smo da je problemima došao kraj.

Ali onda je usledila kontrola i otkriven mi je još jedan kancer na debelom crevu, koji je i ranije bio tu ali nije bio otkriven tada. Operisan sam opet. Ali operacija nije urađena dobro i došlo je do komplikacije, tako da sam preživeo, (ne znam ni sam kako, verovatno su mi pomogle molitve) i onda krece pakao.

operacija
operacija

O ovome sam pisao na početku

Godinu dana od tada sam se mučio, imao strašne bolove, konstantno temperaturu, malaksalost i teskobu. Takvo zdravstveno stanje se pogoršalo kada sam počeo da povraćam sve što pojedem, a ubrzo nakon toga počeo sam da povraćam fekalije.

Molio sam doktore da me opet operisu i da mi spase zivot, ali svi su to izbegavali zato što su bili uplašeni. Nakon mnogo muke i potegnutih veza, bezbroj doza krvi i vitamina, neprospavanih noći i preteških dana, izgubljenih 50 kilograma telesne mase i svih živaca, usledila je operacija.

Probudio sam se iz anestezije i odmah sam spušten u sobu. Primetio sam da imam stomu. Bio je to šok za mene ali ne toliki koliko mi je bilo bitno da li ću moći opet da jedem i da živim !? Posle samo tri dana, počeo sam da jedem. Nisam vise povraćao i počeo sam da se oporavljam.

Kilaža se polako vraćala. Krenuo sam na hemioterapije. Podnosio sam ih dobro, bilo je tesko ali preživeo sam. Znao sam da se više necu vratiti u „Niški Klinički Centar“, a onda sam otišao u Beograd, na „Institut za Onkologiju i Radiologiju Srbije“ .

Dogovor na konzilijumu je bio da mi urade operaciju zvanu „HIPEC“. Koga zanima o čemu se radi moze pogledati ovde.

Ovakva operacija je tada koštala oko 12000-15000e u Srbiji, u Italiji oko 25000e, a u USA oko 50000usd.

Rezultati su mi bili generalno dobri. Nisu sjajni ali kako su mi govorili ljudi iz moje okoline, ima i gore. Onda još jedna operacija. Uspešna. Ali onda sam pročitao postoperativni nalaz na kome je pisalo da mi je odstranjen tumor od 30 cm.

Od doktora sam dobio informaciju da sam imao sreće sto mi nisu amputirali nogu ali i da će sve biti u redu. Nisu uspeli da mi urade HIPEC. Bio je to klasičan hirurški zahvat. O samom boravku na institutu kao i pripremi za operaciju i celokupnom iskustvu pisaću u nekom sledećem blogu.

Potom su usledile hemioterapije, četiri ciklusa pa još četiri. Svaki ciklus je priča za sebe. Ležiš tamo tri dana i dve noći. 24 časa dnevno si priključen za infuziju, primaš neku ultramegagiga bolnu vakcinu, i.t.d. Više o tome svakako planiram da pišem uskoro.

Spremam se da idem na ta poslednja četiri ciklusa kad ono, kovid pozitivan. E malera. Svakako mislim da sam dobro prošao i bez većih tegoba. Nekoliko dana temperatura, bolovi u mišićima i grlu i to je sve.. Prošao je i Kovid19, sada sam dobro i spreman za nove pobede!

Ako ti se dopala priča i voleo/la bi da čuješ još detalja, a i da me podržiš slobodno klikni subscribe. Hvala na pažnji i živeli . Do ponovnog čitanja ostanite zdravi.

Omiljena stvar u mome životu ne košta ništa u novcu. Stvarno je jasno da je najvredniji resurs koji svako od nas poseduje u stvari vreme. – Stiv Džobs

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.