Hemoroidi, od anatomije do svakodnevnog života

Problem o kojem se najmanje govori naglas

Hemoroidi su jedno od najčešćih stanja u medicini i istovremeno jedno od onih o kojima ljudi najnerado govore. Procjenjuje se da će više od polovine osoba starijih od pedeset godina barem jednom u životu imati tegobe povezane sa hemoroidalnim tkivom, a stvarni broj je gotovo sigurno veći, jer mnogi nikada ne potraže pomoć. Stid je u ovoj oblasti veliki i skup, jer odlaganje pregleda znači dvije loše stvari u isto vrijeme. Prva je da se stanje neometano pogoršava, a druga je da se ozbiljnije bolesti sa vrlo sličnim simptomima otkrivaju kasnije nego što bi trebalo. Zbog toga je razumijevanje ove teme više od pitanja udobnosti, ono je pitanje sigurnosti. Tekst koji slijedi zamišljen je kao miran i temeljan pregled cijele priče, od anatomije do svakodnevnih navika, kako bi osoba koja se sa ovim susreće znala šta se u njenom tijelu dešava, šta može sama, a šta pripada ljekaru.

Šta su hemoroidi zaista

Suprotno uvriježenom uvjerenju, hemoroidi nisu nešto što se dobija, nego normalna anatomska struktura koju svaki čovjek ima od rođenja. Radi se o tri jastučića bogato prepletenog krvnog i vezivnog tkiva smještena u završnom dijelu probavnog trakta, u analnom kanalu. Ti jastučići nisu greška u konstrukciji tijela, nego dio mehanizma koji analni kanal drži zatvorenim i koji omogućava finu kontrolu, na primjer razlikovanje gasa od stolice. Procjenjuje se da u mirovanju doprinose otprilike petini ukupnog pritiska zatvaranja, dok ostatak obezbjeđuju mišići sfinktera. Kada se u medicini kaže da neko ima hemoroide, misli se u stvari na hemoroidalnu bolest, dakle na stanje u kojem su ti jastučići uvećani, spušteni, upaljeni ili počinju da krvare. Ta razlika nije samo akademska, jer objašnjava zašto cilj liječenja nikada nije uklanjanje tkiva po svaku cijenu, nego vraćanje tkiva u normalno stanje i njegovu normalnu funkciju.

Odakle dolazi sama riječ i koliko je stanje staro

Riječ hemoroid dolazi iz grčkog jezika i složena je od riječi za krv i riječi za tečenje, dakle bukvalno znači ono što krvari. Grci su, kao i mnogi narodi poslije njih, prvo opisali najuočljiviji simptom, a ne uzrok. Zanimljivo je da se u egipatskim medicinskim zapisima starim oko tri i po hiljade godina već nalazi opis pripreme koja se nanosi na analno područje radi ublažavanja bola i zaustavljanja krvarenja, što ovo stanje čini jednim od najstarijih zabilježenih ljudskih tegoba. U srednjovjekovnoj Evropi sveti Fijakar smatran je zaštitnikom osoba sa ovim problemom, pa se bolest u starim tekstovima ponekad naziva i njegovim imenom. Često se prepričava i anegdota da je Napoleon u danima kod Vaterloa imao jak napad hemoroida i da zbog bolova nije mogao dugo ostati u sedlu. Bez obzira koliko je ta priča tačna, dobro ilustruje jednu istinu, hemoroidi ne biraju ni rang ni godine i mogu ozbiljno poremetiti dan svakome.

Anatomija koju je korisno razumjeti

Analni kanal je kratak, dug tri do četiri centimetra, ali je jedan od najosjetljivije organizovanih dijelova tijela. Kroz njegovu sredinu prolazi nevidljiva granica koju ljekari nazivaju dentatnom linijom, i ta granica dijeli kanal na dva potpuno različita svijeta. Iznad linije nalazi se tkivo koje po porijeklu pripada crijevu i koje nema nervne završetke za osjet bola na dodir, nego osjeća samo pritisak i rastezanje. Ispod linije nalazi se tkivo koje je po građi bliže koži i koje je izuzetno bogato nervima za bol. Zbog toga unutrašnji hemoroidi, koji nastaju iznad dentatne linije, tipično krvare bez bola, dok vanjski hemoroidi, koji nastaju ispod nje, mogu biti veoma bolni a da pri tome uopšte ne krvare. Ovo je jedan od najkorisnijih detalja za razumijevanje simptoma, jer objašnjava zašto bezbolno krvarenje ne znači da je stanje bezopasno, a jak bol ne znači da je stanje najteže.

Zašto hemoroidalno tkivo popušta

Danas se smatra da hemoroidalna bolest nastaje spajanjem dva procesa. Prvi je slabljenje vezivnog i mišićnog tkiva koje jastučiće drži pričvršćene za podlogu, što se sa godinama u nekoj mjeri dešava kod svih ljudi. Drugi je povišen pritisak u tom području, koji jastučiće preplavljuje krvlju i vuče nadolje. Naprezanje pri stolici, dugotrajno sjedenje, kašalj koji traje sedmicama, dizanje tereta, prekomjerna tjelesna masa i trudnoća situacije su u kojima pritisak raste. Kada oslabljeno tkivo dobije stalan pritisak, jastučići se uvećavaju, krvni sudovi u njima postaju izvijugani i lomljivi, a sluznica koja ih prekriva se stanjuje i lako povrijedi pri prolasku tvrde stolice. Odatle i tipična slika, svijetlo crvena krv na papiru ili na površini stolice, bez bola, koja se ponavlja kroz duži period. Važno je znati i da se ovdje ne radi o proširenim venama u klasičnom smislu, jer je hemoroidalno tkivo mreža u kojoj se arterijska i venska krv miješaju, što djelimično objašnjava zašto je krv pri krvarenju često upadljivo svijetla.

Četiri stadijuma unutrašnjih hemoroida

U svakodnevnoj praksi unutrašnji hemoroidi se dijele na četiri stadijuma i ta podjela pomaže u odabiru pristupa. U prvom stadijumu jastučići su uvećani ali ostaju u kanalu, ne izlaze napolje, a jedini znak je obično bezbolno krvarenje. U drugom stadijumu tkivo se pri naprezanju spusti i pojavi na izlazu, ali se nakon stolice samo vrati na svoje mjesto. U trećem stadijumu tkivo izlazi i ostaje vani dok ga osoba ne vrati prstom, uz osjećaj vlage, sluzavog iscjetka i nedovoljno završene stolice. U četvrtom stadijumu tkivo je stalno vani i ne može se vratiti, pa su i tegobe najizraženije, od bola i otoka do stalne iritacije okolne kože. Vrijedi znati da stadijum ne govori uvijek o težini simptoma, jer prvi stadijum može davati obilno krvarenje, a treći može boljeti manje nego jedan jedini upaljen vanjski čvor. Zbog toga se odluka o liječenju nikada ne donosi samo na osnovu broja, nego na osnovu ukupne slike i kvaliteta života osobe.

Vanjski hemoroidi i naglo nastali bolni čvor

Vanjski hemoroidi ponašaju se drugačije i osoba ih po pravilu prvo osjeti, a ne primijeti kao krvarenje. Najdramatičnija situacija je nastanak ugruška u vanjskom čvoru, stanje koje se naziva trombozirani vanjski hemoroid. Tada se u toku nekoliko sati pojavi tvrda, plavičasta, izuzetno osjetljiva izraslina veličine zrna graška ili trešnje, a bol dostiže vrhunac obično u prva dva do tri dana. Osoba u tom periodu često ne može normalno sjediti, hodanje je neprijatno, a i sam pritisak odjeće predstavlja problem. Tijelo takav ugrušak vremenom razgradi samo, pa se bol povlači kroz sedmicu do deset dana, a na tom mjestu često ostane bezopasna kožna resica koja podsjeća na proživljeno. Ipak, u prvim danima najjačeg bola postoje intervencije kojima ljekar može znatno skratiti muke, pa je odlaganje pregleda u ovoj situaciji upravo suprotno od korisnog.

Koliko su hemoroidi česti i koga najviše pogađaju

Hemoroidalna bolest ne poznaje granice profesije, ali ima svoje jasne favorite. Najčešće se javlja između tridesete i šezdesete godine, jednako često kod muškaraca i žena, a kod žena postoji dodatni vrhunac u vezi sa trudnoćom i porođajem. U rizičnu grupu spadaju osobe koje danima sjede, one koje stoje bez pauze, one koje dižu teret, one sa hroničnim zatvorom i one sa hroničnim prolivom, jer i jedno i drugo iritira analni kanal. Nasljedna sklonost ka slabijem vezivnom tkivu igra ulogu koju se ne smije potcijeniti, pa nije rijetkost da isti problem imaju roditelji i djeca. Zanimljivo je da su tegobe rjeđe u zajednicama sa vrlo visokim unosom biljnih vlakana i sa načinom života u kojem se čučanje koristi umjesto sjedenja, što je jedno od zapažanja koje je i navelo istraživače na razmišljanje o ulozi ishrane i položaja tijela. Kod djece hemoroidi su rijetki, pa svako krvarenje u toj životnoj fazi zahtijeva pregled i traženje drugog uzroka.

Toalet, telefon i položaj tijela

Jedna od najmanje priznatih navika savremenog života direktno je vezana za nastanak ovog problema. Dugo sjedenje na WC šolji, danas najčešće uz telefon u ruci, drži analno područje u položaju u kojem tkivo trpi stalan pritisak i pasivno se puni krvlju. Preporuka koja se u praksi pokazala korisnom jednostavna je, boravak u toaletu bi trebao trajati nekoliko minuta, a ne dvadeset, i ne bi trebao biti mjesto za čitanje ili gledanje sadržaja. Drugi važan detalj je položaj tijela, jer mišić koji obavija završni dio crijeva u sjedećem položaju drži crijevo blago prelomljeno, a u položaju čučanja ga otpušta i put postaje pravi. Zato mnogima pomaže mali oslonac za stopala visok petnaest do dvadeset centimetara, koji koljena podiže iznad nivoa kukova i približava taj prirodniji položaj. Treći detalj je najvažniji, a to je da se naprezanje izbjegava, jer je snažno naprezanje najjači pojedinačni faktor koji tkivo mehanički vuče nadolje. Ako poriv za stolicom ne postoji, boravak u toaletu iz navike ili po rasporedu više šteti nego koristi.

Zatvor kao motor problema

Hronični zatvor i hemoroidi su tako često povezani da se jedno bez drugog rijetko rješava. Tvrda stolica traži naprezanje, naprezanje diže pritisak, povišen pritisak povećava jastučiće, uvećani jastučići uže kanal i otežavaju prolaz, i krug se zatvara. Prekid tog kruga počinje od stolice, a ne od kože, i zato je regulacija probave prvi i najvažniji korak u svakom pristupu ovom problemu. Dnevni unos vlakana od dvadeset pet do trideset grama za većinu odraslih osoba je cilj koji se u savremenoj ishrani rijetko dostiže, a razlika između tog cilja i stvarnog unosa često iznosi više od polovine. Vlakna se pri tome dijele na dvije vrste, jedna vežu vodu i stolicu čine mekšom i sklizavijom, a druga povećavaju volumen i podstiču pokretljivost crijeva, pa je najbolji pristup njihovo kombinovanje. Ključno je i da se povećanje vlakana obavezno prati povećanjem tečnosti, jer vlakna bez dovoljno vode mogu stolicu učiniti tvrđom, a ne mekšom.

Ishrana koja stvarno mijenja stanje

Umjesto stroge liste zabranjenih namirnica, korisnije je razmišljati o tome šta u ishrani treba dodati. Šljive, suhe smokve, kruške, kivi, zobene pahuljice, ljuska psilijuma, laneno sjeme, leguminoze, integralne žitarice i redovno povrće predstavljaju osnovu koja radi tiho ali pouzdano. Voda je jednako važna, a jedan od najpraktičnijih pokazatelja dovoljnog unosa je boja mokraće, koja bi trebala biti svijetla, a ne tamna i koncentrisana. Ljuti začini, alkohol i velike količine kafe ne stvaraju hemoroide, ali kod dijela ljudi izazivaju pojačanu iritaciju i osjećaj žarenja tokom već postojeće upale, pa ih u aktivnoj fazi mnogi radije ograniče. Alkohol dodatno djeluje kroz dehidraciju i širenje krvnih sudova, što u ovoj oblasti ne pomaže. Poseban problem su dijete sa vrlo malo hrane i vrlo malo vlakana, jer one skoro po pravilu donose zatvor, kao i naglo prelaženje na velike količine vlakana bez postepenog navikavanja, što donosi gasove i nadutost pa osoba brzo odustane.

Sjedeći poslovi, vozači i kancelarijski život

Profesije u kojima se sjedi bez prekida spadaju u najizloženije, a vozači autobusa, kamiona i taksija su gotovo tipičan primjer. Kod njih se spajaju tri nezgodne stvari, dugo sjedenje na jednom mjestu, vibracije koje dodatno umaraju tkivo i otežan pristup toaletu, zbog čega se poriv za stolicom svjesno potiskuje. Potiskivanje poriva je pri tome važnija greška nego što ljudi misle, jer stolica koja ostane u crijevu gubi vodu i postaje tvrđa, pa je naprezanje kasnije neizbježno. Osobama u takvim poslovima najviše pomažu male promjene koje su izvodljive, pauza za ustajanje i kratko hodanje svakih sat do dva, dosljedno pijenje vode uprkos strahu od učestalog mokrenja, i planiranje ishrane tako da probava radi u vrijeme kada je toalet dostupan. Jastuci u obliku prstena bili su godinama popularno rješenje, ali danas se za duže korištenje češće preporučuju jastuci sa izrezom na zadnjem dijelu, jer prstenasti oblik može povećati pritisak u samom okviru na koji se tijelo naslanja. Kancelarijski rad nosi isti obrazac u blažoj formi, pa vrijedi isto pravilo, tijelo koje se povremeno pomjeri trpi mnogo manje.

Trudnoća i period nakon porođaja

Trudnoća je jedan od najčešćih trenutaka prvog susreta sa ovim problemom i za to postoje tri jasna razloga. Rastuća materica mehanički pritiska velike vene u trbuhu i otežava odvod krvi iz donjih dijelova tijela, hormon progesteron opušta glatke mišiće u zidovima krvnih sudova i crijeva, a povećan volumen krvi puni sve venske spletove. Zbog opuštenih crijeva javlja se i zatvor, pa se sve nezgodne okolnosti nađu na jednom mjestu. Sam porođaj, sa dugim i snažnim naprezanjem, može stanje naglo pogoršati, pa nije rijetkost da žena tek nakon porođaja primijeti čvor koji prije nije postojao. Dobra vijest je da se velik dio tih tegoba spontano popravlja u sedmicama nakon porođaja, kada pritisak i hormonska slika nestanu. Ipak, u trudnoći i tokom dojenja svaka lokalna terapija se dogovara sa ljekarom ili farmaceutom, jer dio sastojaka koji se inače koriste bez razmišljanja u tom periodu nije preporučljiv, a to se odnosi i na neka biljna i etarska ulja.

Fizička aktivnost, sport i dizanje tereta

Kretanje je u ovoj temi jedini savjet koji radi u svim smjerovima, jer podstiče pokretljivost crijeva, poboljšava cirkulaciju i pomaže u održavanju tjelesne mase. Hodanje, plivanje, umjerena vožnja bicikla i vježbe za mišiće trbušnog zida i dna karlice djeluju zaštitno. Sa druge strane, dizanje velikih tereta uz zadržavanje daha stvara u trbuhu pritisak koji se prenosi tačno na osjetljivo područje, pa je pravilno disanje tokom napora, dakle izdah u fazi najvećeg napora, jedna od korisnijih tehničkih ispravki. Osobama koje već imaju izražene tegobe savjetuje se privremeno smanjenje maksimalnih tereta i izbjegavanje vježbi u kojima se dugo drži naprezanje. Vježbe za dno karlice, poznate po imenu svog autora Kegela, korisne su i muškarcima i ženama, jer jačaju potporu koja tkivo drži na mjestu. Dugotrajno stajanje bez pomjeranja, kao kod prosvjetnih radnika, prodavača i frizera, takođe je faktor rizika, pa se i tu preporučuje prebacivanje težine i kratke šetnje.

Šta hemoroidi nisu, a lako se zamijeni sa njima

Ovo je vjerovatno najvažnije poglavlje cijelog teksta, jer samodijagnoza u ovoj oblasti pravi najviše štete. Analna fisura je pukotina u sluznici koja daje jak, rezući bol tokom i nakon stolice, uz malo svijetle krvi, i vrlo često se pogrešno pripiše hemoroidima. Perianalni apsces i fistula podrazumijevaju gnojnu infekciju, sa pulsirajućim bolom, otokom, crvenilom, ponekad povišenom temperaturom i iscjetkom, i to su stanja koja traže hirurga, a nikako čekanje. Analni svrab može biti posljedica gljivične infekcije, kontaktne alergije na vlažne toaletne maramice i mirisne sapune, dermatoloških bolesti ili parazita, a ne uvećanog tkiva. Polipi debelog crijeva, upalne bolesti crijeva i tumori debelog crijeva i rektuma takođe se mogu javiti sa krvarenjem, i to je razlog zbog kojeg se krvarenje nikada ne smije objasniti pretpostavkom. Postoji i lista upozoravajućih znakova koja u svakom vodiču nosi istu težinu, a to su promjena u navikama stolice koja traje sedmicama, tamna ili pomiješana krv u stolici, neobjašnjeno mršavljenje, stalna slabost i malokrvnost, bol koji se pojačava iz dana u dan, povišena temperatura i porodična istorija tumora debelog crijeva.

Kada je pregled kod ljekara obavezan

Postoje situacije u kojima nikakav samostalni pristup nije prihvatljiv. Prva je svako prvo krvarenje, bez izuzetka, jer se dijagnoza hemoroida postavlja tek nakon što se isključe drugi uzroci. Druga je krvarenje kod osoba starijih od četrdeset godina, kod osoba sa porodičnom istorijom tumora debelog crijeva i kod svakog krvarenja koje se mijenja po izgledu ili obimu. Treća je jak bol koji nastaje naglo, otok, temperatura i gnojni iscjetak, jer to upućuje na infekciju ili trombozu. Četvrta je tkivo koje je izašlo i ne može se vratiti, jer tada postoji rizik od prekida dotoka krvi. Peta je stanje koje se uz uredne navike i lokalnu njegu ne popravlja u roku od jedne do dvije sedmice, kao i tegobe koje se stalno vraćaju. Kod osoba sa šećernom bolešću, oslabljenim imunitetom, na terapiji za razrjeđivanje krvi ili u trudnoći granica za odlazak kod ljekara postavlja se još niže, a ne više.

Kako izgleda pregled i zašto ga se ne treba plašiti

Strah od pregleda je često veći od pregleda samog, pa pomaže znati šta se dešava. Ljekar prvo razgovara i pita o trajanju tegoba, izgledu krvi, navikama stolice i bolu, jer i sami odgovori mnogo govore. Slijedi pregled okolne kože i digitorektalni pregled prstom, koji traje kratko i uz gel je neprijatan ali ne bolan. Za pouzdan uvid u analni kanal koristi se anoskop, kratak instrument koji omogućava direktan pogled na hemoroidalne jastučiće i njihov stadijum. Kada postoje upozoravajući znakovi ili kada je osoba u godinama u kojima se radi probir, radi se i kolonoskopija, pregled cijelog debelog crijeva, koja se danas izvodi uz sedaciju i zbog koje se dijagnoze postavljaju u fazi u kojoj su izlječive. Vrijedi zapamtiti jednu rečenicu, nekoliko minuta neprijatnosti kod ljekara neuporedivo je bolje od godina nesigurnosti i propuštene dijagnoze.

Higijena područja, gdje se najviše griješi

Njega kože oko analnog otvora u aktivnoj fazi traži nježnost, a većina ljudi radi upravo suprotno. Snažno brisanje suhim i grubim papirom stvara mikropovrede i podržava upalu, pa se preporučuje ispiranje mlakom vodom nakon stolice i zatim upijanje mekim materijalom, bez trljanja. Mirisni sapuni, gelovi za kupanje sa jakim deterdžentima i vlažne maramice sa alkoholom i konzervansima čest su i skriven uzrok upornog svraba i crvenila, jer izazivaju kontaktni dermatitis na već iritiranoj koži. Područje treba držati suhim i prozračnim, jer vlaga u kombinaciji sa toplotom stvara idealne uslove za gljivice i bakterije, pa se savjetuje pamučno donje rublje i izbjegavanje tijesne odjeće. Grebanje daje trenutno olakšanje i stvara dugoročan problem, jer nastaje krug u kojem svrab vodi grebanju, grebanje oštećenju kože, a oštećena koža novom svrabu. Kod izraženog svraba noću mnogima pomaže kratko hladno ispiranje i lagano nanošenje zaštitnog sloja koji kožu odvaja od vlage i trenja.

Sjedeće kupke i lokalna terapija, principi koji vrijede

Sjedeća kupka je jedna od najstarijih i najjeftinijih mjera koja i danas ima svoje mjesto. Radi se o sjedenju u posudi sa mlakom vodom temperature oko trideset sedam do četrdeset stepeni, u trajanju od deset do petnaest minuta, dva do tri puta dnevno, najbolje nakon stolice i uveče. Toplota opušta mišić sfinktera, smanjuje njegov grč i poboljšava cirkulaciju, čime se bol stvarno smanjuje. Dodavanje agresivnih sredstava u vodu nije potrebno, a jaki rastvori i vrela voda mogu stanje pogoršati. Kod naglo nastalog bolnog vanjskog čvora hladni oblog kroz mekanu tkaninu, u kratkim intervalima, može smanjiti otok, ali led se nikada ne stavlja direktno na kožu jer izaziva ozljedu. Kod lokalnih pripravaka važno je znati da preparati sa kortikosteroidima donose brzo smirenje upale, ali nisu namijenjeni dugoj upotrebi, jer sa vremenom stanjuju kožu, a nježna koža na tom mjestu to trpi teže od ostalih dijelova tijela.

Biljne supstance sa dugom tradicijom u ovoj indikaciji

Narodna medicina ovog dijela svijeta razvila je oko ove teme cijelu malu apoteku, i dio tih biljaka danas ima i naučno objašnjenje. Neven je poznat kao blag antiseptik i tradicionalno se koristi kod iritirane i oštećene kože, a u cvijetu se nalaze karotenoidi, sluzi, fitosteroli i salicilna kiselina. Kantarion se vjekovima priprema kao uljni ekstrakt prepoznatljive crvene boje, a njegov hipericin i flavonoidni sastojci vezuju se za smirivanje upaljenog tkiva, pri čemu treba znati da povećava osjetljivost kože na sunce. Hajdučka trava, čije latinsko ime nosi Ahilejevo ime iz grčkih predanja, sadrži vitamin K, gorku materiju ahilein i azulene, i tradicionalno se koristi kod krvarenja i upala. Rastavić je bogat kremenom kiselinom i saponinima i u narodnoj upotrebi vezuje se za jačanje vezivnog tkiva, a bokvica sadrži sluzi, tanine i aukubozid i tradicionalno se stavlja na povrijeđenu kožu. Uz njih se u istoj namjeni pojavljuju i kopriva, zova, čičak i kičica, svaka sa svojim skupom tanina, flavonoida i gorkih materija.

Flavonoidi i priča o citrusima

Jedno od zanimljivijih poklapanja narodne i savremene medicine dolazi iz svijeta citrusa. U kori limuna i drugih citrusnih plodova nalaze se flavonoidi, prije svega diosmin i hesperidin, a preparati koji ih sadrže danas se u medicini koriste kao venotonici, dakle kao sredstva koja povećavaju čvrstoću zida krvnih sudova i smanjuju njihovu propusnost. Kliničke studije pokazale su da takvi flavonoidi mogu smanjiti krvarenje, otok i osjećaj težine kod hemoroidalne bolesti, pa se u više evropskih vodiča navode kao dodatna mjera uz osnovne. Etarsko ulje limuna, koje se dobija hladnim presovanjem kore, tradicionalno se u narodnoj upotrebi dovodi u vezu sa proširenim venama i hemoroidima, i taj vjekovni izbor kore, a ne soka, danas izgleda mnogo manje slučajno. Uz to, srodna materija rutin, poznata iz heljde i bijelog luka, ulazi u istu grupu supstanci koje jačaju kapilare. Vrijedi napomenuti da etarska ulja limuna povećavaju osjetljivost kože na sunčevo svjetlo i da su na sluznicama korisna samo u vrlo malim koncentracijama, razrijeđena u nosećem ulju. Ovo je dobar primjer principa koji se u cijelom tekstu ponavlja, tradicija često pogodi pravu biljku, a savremena nauka objasni zašto i pokaže granicu bezbjedne upotrebe.

Zašto su vosak i biljna ulja dobra osnova za lokalnu njegu

Kod nanošenja bilo čega na tako osjetljivo mjesto podloga je jednako važna kao aktivni sastojak. Hladno cijeđeno maslinovo ulje bogato je oleinskom kiselinom i skvalenom, materijama koje su blizu prirodnim mastima kože, pa se dobro prihvata i smanjuje trenje. Pčelinji vosak nije zaptivka nego mreža voštanih estara koja na koži stvara polupropusni film, dakle sloj koji zadržava vlagu i štiti od iritacije, a pri tome dozvoljava razmjenu. Ta kombinacija ima jednu praktičnu prednost o kojoj se rijetko govori, formulacije bez vode ne nude uslove za razvoj bakterija i plijesni, pa im nisu potrebni jaki konzervansi koji su na iritiranoj koži često sami izvor problema. Iz istorije je zanimljivo da je grčki ljekar Galen još u drugom vijeku opisao mješavinu voska, ulja i vode, koja se u farmaciji do danas naziva njegovim imenom i smatra pretečom svih krema. Uz sve to, jedno pravilo mora biti glasno, ni najbolja lokalna njega ne rješava zatvor, ne mijenja navike i ne postavlja dijagnozu, ona samo olakšava simptome dok se ostalo dovodi u red.

Kada medicina posegne za intervencijom

Ako uredna probava, promjena navika i lokalna terapija ne daju rezultat, ili ako je stadijum napredovao, na raspolaganju je više postupaka koji se izvode ambulantno. Podvezivanje gumicom je najčešća od tih metoda i podrazumijeva stavljanje male elastične prstenaste gumice na bazu unutrašnjeg hemoroida, nakon čega tkivo odumre i otpadne, a postupak je zbog anatomije iznad dentatne linije obično bezbolan. Skleroterapija znači ubrizgavanje sredstva koje tkivo skvrči, dok se u nekim ustanovama koriste infracrvena koagulacija ili laser. Hirurška hemoroidektomija i savremenije tehnike sa podvezivanjem arterija ili sa staplerom rezervisane su za teže stadijume i za slučajeve u kojima ostale metode nisu pomogle. Kod naglo nastalog trombozovanog vanjskog čvora, u prvim danima, mala intervencija kojom se ugrušak izvadi donosi brzo olakšanje. Odluka o svemu ovome pripada ljekaru koji je osobu pregledao, jer istu sliku simptoma mogu davati stanja koja se liječe potpuno različito.

Studija slučaja, muškarac koji je dvadeset godina za volanom

Tipičan tok ovog problema najbolje se vidi na primjeru koji ljekari u ovoj oblasti prepoznaju gotovo svakodnevno. Muškarac u ranim pedesetim godinama, profesionalni vozač, prve tegobe primijetio je još u tridesetima, kada je nakon dugih vožnji imao osjećaj punoće i povremeno svijetlu krv na papiru. Kako bol nije postojao, problem je pripisao poslu i nije ga spominjao nikome, pa ni ljekaru. Kroz godine se navika potiskivanja poriva za stolicom ustalila, jer se na relaciji nije uvijek moglo stati, a unos vode svjesno je smanjio kako bi rjeđe morao tražiti toalet. Stolica je postala tvrđa, naprezanje redovno, a nakon jedne duge vožnje pojavio se otok koji se više nije vraćao unutra i bol koji mu nije dozvoljavao da sjedi. U tom trenutku razmišljao je o napuštanju posla, jer je svaki radni dan postao mučenje, a i osjećaj neprijatnosti pred saputnicima igrao je ulogu.

Studija slučaja, šta je donijelo promjenu

Prekretnica u ovakvim slučajevima gotovo nikada nije jedna mjera, nego red poteza koji se poklope. Prvi je bio pregled, na kojem je potvrđen treći stadijum unutrašnjih hemoroida i, što je jednako važno, isključeni su drugi uzroci krvarenja, jer je u tim godinama to obavezan dio postupka. Drugi je bila regulacija probave, dakle svakodnevni unos vlakana kroz zobene pahuljice, suhe šljive i ljusku psilijuma, uz dosljedno pijenje vode, čime je naprezanje prestalo biti dio svakodnevice. Treći je bila promjena režima vožnje, sa kratkim pauzama i ustajanjem, i sa dogovorom sa samim sobom da se poriv za stolicom više ne potiskuje. Četvrti su bile sjedeće kupke i redovna lokalna njega uveče, koja je smanjila upalu, svrab i trenje, i time razbila krug u kojem oštećena koža stalno iznova boli. Peti je bilo ambulantno podvezivanje gumicom, koje je za spuštene jastučiće bilo neophodno, jer navike same nisu mogle vratiti tkivo koje je već izgubilo potporu. Njegov ishod je onaj koji se u praksi vidi najčešće, nakon nekoliko sedmica krvarenje je prestalo, bol se izgubio, i posao je ostao njegov, a ne obrnuto.

Psihološka strana koja se rijetko spominje

Hemoroidi su stanje sa neobično velikim udjelom stida u ukupnoj težini, i to ima mjerljive posljedice. Osobe sa ovim tegobama često mjesecima ili godinama izbjegavaju pregled, kupuju preparate bez savjeta, i sami sebi postavljaju dijagnozu na osnovu onoga što pročitaju. U tom periodu raste i anksioznost, jer krvarenje neizbježno budi strah od najtežih bolesti, a taj strah se rješava jedino informacijom, dakle pregledom. Postoji i praktična strana, jer bol i stalna nesigurnost mijenjaju ponašanje, od izbjegavanja putovanja i društvenih situacija do promjene u intimnom životu i u odnosu sa partnerom. Vrijedi znati da se radi o jednom od najčešćih stanja u medicini, da ga ljekari vide svakodnevno i da u tome nema ničeg neobičnog niti sramotnog. Otvoren razgovor sa ljekarom, a i sa bližnjima, u ovoj temi je dio liječenja, a ne dodatak njemu.

Mitovi koje vrijedi ostaviti po strani

Oko ove teme se nagomilalo mnogo savjeta koji zvuče uvjerljivo a ne stoje. Sjedenje na hladnom ne stvara hemoroide, jer je uzrok mehanički i vezan za pritisak i vezivno tkivo, iako hladna i tvrda podloga može pojačati postojeću nelagodu. Stavljanje neopranih biljnih dijelova, komadića krompira ili domaćih pripravaka nepoznatog sastava u analni kanal nosi realan rizik od infekcije osjetljive sluznice. Uvjerenje da hemoroidi prelaze u tumor nije tačno, jer se radi o dvije potpuno različite bolesti, ali je tačno da mogu prikriti tumor tako što se krvarenje pripiše njima, i u tome je prava opasnost. Kupovina jačih preparata bez savjeta često donosi mjesecima korištenje kortikosteroida koji su namijenjeni kratkoj upotrebi. I na kraju, uvjerenje da će samo proći ako se ignoriše rijetko se ostvari, jer navike koje su problem stvorile bez promjene i dalje rade svoj posao.

Prevencija na duže staze

Ako se sve svede na najkraću listu, prevencija se drži pet stvari. Prva je stolica koja se obavlja bez naprezanja, što se postiže vlaknima, vodom i strpljenjem. Druga je kratak boravak u toaletu, bez telefona i bez čekanja, i odlazak tek kada poriv postoji. Treća je pokret, dakle svakodnevno hodanje i prekidanje dugog sjedenja ili stajanja. Četvrta je nježna higijena, sa mlakom vodom, bez agresivnih sredstava i bez grebanja. Peta je pravovremen pregled, jer prvo krvarenje uvijek zaslužuje objašnjenje, a rani stadijumi se rješavaju lakše i sa manje intervencija od zapuštenih. Uz to ide i održavanje tjelesne mase, liječenje hroničnog kašlja i pravilno disanje pri dizanju tereta, jer sve to smanjuje pritisak u trbuhu.

Zaključak, tijelo koje traži razumijevanje, a ne trpljenje

Hemoroidalno tkivo nije neprijatelj, nego dio tijela koji je godinama radio pod uslovima koje mu je nametnula svakodnevica. Kada se ti uslovi promijene, tkivo najčešće odgovori povlačenjem simptoma, a kada je promjena zakasnila, medicina ima jednostavne i efikasne postupke koji problem rješavaju. Najveća greška u ovoj oblasti nije pogrešan preparat nego tišina, jer tišina odlaže i dijagnozu i olakšanje. Osoba koja razumije zašto krvarenje bez bola ne znači bezopasno, zašto naprezanje šteti više od svega i zašto se prvo krvarenje uvijek pokazuje ljekaru, već je uradila najteži dio posla. Sve ostalo, od vlakana i vode do sjedećih kupki i njege kože, jesu male dnevne navike koje sabrane daju veliku razliku. Zdravlje u ovoj temi ne dolazi od jednog velikog poteza, nego od dosljednosti u sitnicama koje nikome nisu vidljive.