Proširene vene i hronična venska insuficijencija

Bolest koja počinje tiho i traje decenijama

Proširene vene se u svakodnevnom govoru najčešće doživljavaju kao estetski problem, kao nešto što se pokrije dužom suknjom ili pantalonama i time riješi. Medicina ih, međutim, gleda drugačije, kao vidljivi znak procesa koji se u nogama odvija godinama i koji, ako se ne prati, može završiti otvorenom ranom koja mjesecima ne zarasta. Procjenjuje se da neki oblik venske bolesti nogu ima između dvadeset pet i trideset posto odraslih osoba, kod žena nešto češće nego kod muškaraca, a taj broj sa godinama samo raste. Ono što ovu temu čini posebno važnom jeste činjenica da bolest gotovo nikada ne počinje bolom, nego osjećajem koji ljudi lako otpišu na umor. Zbog toga se prve godine, u kojima bi promjene bile najlakše zaustavljene, obično potroše na čekanje. Tekst koji slijedi prati cijeli put, od toga kako krv iz stopala uopšte stigne do srca, pa do svakodnevnih navika koje odlučuju kako će noge izgledati za deset godina.

Kako krv iz nogu putuje uzbrdo

Cirkulacija u nogama je jedan od najzahtjevnijih inženjerskih zadataka u ljudskom tijelu. Srce svojom snagom potiskuje krv nadolje bez ikakvog problema, ali povratak te krvi od stopala do srca znači putovanje od skoro metar i po naviše, direktno protiv sile gravitacije. Pritisak koji srce daje arterijama gotovo se potpuno izgubi na nivou kapilara, pa vene tu snagu ne mogu koristiti. Zbog toga se venski povratak ne oslanja na jednu pumpu, nego na sistem u kojem sarađuju tri stvari, zalisci u venama, mišići potkoljenice i pritisak stopala pri hodu. U mirnom stajanju, dakle bez pokreta, pritisak krvi u venama u predjelu skočnog zgloba dostiže vrijednosti od oko devedeset milimetara žive, što je ogroman teret za tanak venski zid. Pri hodu, kada sistem radi kako treba, taj pritisak pada na trećinu te vrijednosti, i u toj razlici se krije objašnjenje skoro svega što slijedi.

Zalisci, mali ventili na koje se sve svodi

Unutar vena nalaze se zalisci, tanke poluprozirne pregrade najčešće sastavljene od dva lista, koje rade po jednostavnom principu. Kada krv teče u pravom smjeru, prema srcu, oni se otvore i propuste je, a kada krv pokuša da se vrati nadolje, oni se zatvore i zaustave je. Jedna noga sadrži desetine takvih zalisaka, poredanih tako da veliku vodenu kolonu razbijaju na niz kratkih, lako podnošljivih odsjeka. Sve dok zalisci drže, težina krvi se nikada ne skupi na jednom mjestu. Kada jedan zalistak počne popuštati, dio krvi se pri svakom koraku vraća nadolje i pada na sljedeći zalistak, koji tada dobija veći teret nego što je predviđeno. Taj sljedeći zalistak vremenom takođe popusti, pa se proces širi nadolje kao lanac, i to je razlog zbog kojeg venska bolest gotovo uvijek napreduje od gore prema dolje i zbog kojeg su promjene najizraženije u predjelu skočnog zgloba, dakle na najnižoj točki sistema.

List noge, drugo srce koje malo ko spominje

U medicini se mišići potkoljenice, prije svega list, nazivaju perifernim ili drugim srcem, i taj naziv nije poetska sloboda. Duboke vene prolaze kroz mišićni omotač, pa kada se list stegne, on mehanički istisne krv iz vena naviše, a zalisci se pobrinu da se ona ne vrati. Procjenjuje se da jedna dobra kontrakcija lista može istisnuti oko šezdeset do sedamdeset posto venske krvi iz potkoljenice, što je efikasnost koju bi mnoge tehničke pumpe pozavidjele. Uz to radi i pumpa stopala, jer se pri svakom koraku venski splet u potplatu pritisne i isprazni naviše. Iz ovoga slijedi jedan od najkorisnijih zaključaka cijele teme, hodanje je za vene ljekovito, dugo stajanje bez pomjeranja je iscrpljujuće, a dugo sjedenje bez pomjeranja je jednako loše, jer u obje pozicije drugo srce jednostavno ne radi. Zanimljivo je da u stanju bestežine, kod astronauta, ovaj sistem ostane bez posla, pa se tečnost premješta prema glavi i noge postanu upadljivo tanke, što je fenomen koji su istraživači nazvali natečeno lice i ptičje noge.

Kada zalisci prestanu držati, priča o venskoj hipertenziji

Popuštanje zalisaka stvara stanje koje se naziva venskom hipertenzijom, dakle trajno povišen pritisak u venama nogu. Pod tim pritiskom vene se šire i izdužuju, a kako su privezane na više mjesta, one se pri izduživanju moraju izvijugati, i tako nastaje karakterističan zmijast izgled. Latinska riječ za takvu proširenu i izvijuganu venu je varix, što bukvalno znači uvijena, i od nje dolazi izraz varikozne vene. Problem, međutim, nije samo u obliku, jer povišen pritisak se prenosi i na najmanje krvne sudove, na kapilare. Kapilari pod pritiskom počinju propuštati tečnost, bjelančevine i crvena krvna zrnca u okolno tkivo, pa nastaje otok koji se prvo javlja oko skočnog zgloba i uveče. Kada raspadnuta crvena krvna zrnca ostave svoje gvožđe u koži, nastanu smeđe mrlje koje se više ne mogu izbijeliti, a kada podražena potkožna mast i vezivno tkivo počnu da se ukrućuju, koža potkoljenice postane tvrda i zategnuta. To je trenutak u kojem venska bolest prestaje biti pitanje izgleda i postaje bolest kože.

Površinski i duboki sistem, razlika koja mijenja odluke

Noga ima dva venska sistema koja rade zajedno. Duboki sistem prolazi između mišića i kroz njega putuje oko devedeset posto ukupne venske krvi, dok površinski sistem leži neposredno pod kožom i njegovi glavni predstavnici su velika i mala safena vena. Ta dva sistema povezuju spojne vene koje se nazivaju perforantnim, i njihovi zalisci normalno propuštaju krv samo iz površinskog u duboki sistem. Kada zalisci na velikoj safeni popuste, krv se u stojećem položaju vraća nadolje kroz površinski sistem i preplavljuje ga, pa se on širi. Zbog toga je ključno razumjeti sljedeće, vidljive proširene vene na koži skoro su uvijek samo posljedica, a stvarni izvor problema nalazi se dublje i vidi se tek na ultrazvučnom pregledu. Ova činjenica objašnjava i jedno često razočaranje, kada se ukloni samo vidljiva vena a izvor se ne riješi, promjene se u velikom broju slučajeva ponovo pojave.

Paukove venice, retikularne vene i prave proširene vene

U svakodnevnoj praksi razlikuju se tri stvari koje se u govoru nazivaju istim imenom. Paukove venice ili telangiektazije su najsitniji crveni i ljubičasti sudovi u samoj koži, tanji od milimetra, koji se najčešće nalaze na butinama i podkoljenicama. Retikularne vene su nešto veće, plavičaste i ravne, promjera jedan do tri milimetra, i leže malo dublje. Prave proširene vene su izbočene, izvijugane i debele više od tri milimetra, i one se mogu napipati kroz kožu. Važno je znati da sitne venice nisu uvijek bezopasan kozmetički detalj, jer kod dijela ljudi predstavljaju prvi znak da dublje u sistemu nešto već ne funkcioniše. Zato se i najmanje promjene, ako ih prati osjećaj težine, otok ili noćni grčevi, procjenjuju ozbiljno, a ne otpisuju.

Šest stepeni bolesti od zdrave noge do otvorene rane

Ljekari venske bolesti stepenuju po sistemu koji ima sedam nivoa i taj sistem dobro pokazuje da se radi o jednoj bolesti u različitim fazama. Na nultom nivou nema nikakvih vidljivih znakova, a osoba već može imati simptome. Na prvom nivou javljaju se paukove i retikularne venice, na drugom prave proširene vene, a na trećem se pridružuje otok koji se uveče vidi i po utisnutom tragu čarape. Na četvrtom nivou mijenja se koža, pa nastaju smeđa pigmentacija, suhoća, venski ekcem i ukrućenje potkožnog tkiva. Na petom nivou postoji zaliječena rana, a na šestom otvorena venska rana koja se u praksi naziva venskim ulkusom. Vrijedi znati da venske rane čine oko sedamdeset posto svih hroničnih rana na nogama, i skoro nijedna od njih nije nastala preko noći, nego kroz godine tihog napredovanja kroz nivoe koji su prije nje. Ovaj niz je istovremeno i najbolji argument za rano djelovanje, jer je razlika između drugog i šestog nivoa u velikoj mjeri pitanje vremena i navika, a ne sudbine.

Simptomi koje osoba osjeti prije nego što bilo šta vidi

Najčešća greška u ovoj temi jeste vjerovanje da bolest počinje kada se vena pojavi. U stvarnosti tegobe najčešće idu prve. Osjećaj težine u nogama, kao da su pune, javlja se prije svega uveče i nakon dužeg stajanja ili sjedenja. Tu su i tup bol koji se ne može precizno locirati, osjećaj napetosti u listovima, peckanje i svrab uz samu kožu, nemir u nogama koji ne dozvoljava mirno sjedenje i noćni grčevi u listovima koji budde iz sna. Otok se u početku vidi samo kao trag od poruba čarape ili kao obuća koja uveče postaje tijesna. Kod nekih se javlja i osjećaj toplote i pulsiranja duž same vene. Zajedničko svim tim simptomima je jedan obrazac, popuštaju kada se noge podignu i kada osoba prohoda, a pojačavaju se kada tijelo dugo stoji nepomično, i taj obrazac je gotovo potpis venske bolesti.

Zašto je uveče i po vrućini uvijek gore

Dnevni ritam simptoma ima jednostavno objašnjenje. Kroz dan se, pod dejstvom povišenog pritiska, tečnost postepeno nakuplja u tkivu potkoljenice, pa je otok najveći uveče, a tokom noći, u ležećem položaju, tijelo tu tečnost vrati u krvotok i izbaci putem mokraće. Zbog toga mnoge osobe sa venskom bolešću noću ustaju u toalet, a jutro provode sa gotovo normalnim nogama. Toplota djeluje kroz drugi mehanizam, jer širi krvne sudove i dodatno smanjuje tonus već oslabljenog venskog zida. Iz tog razloga vrele kupke, sauna, dugi topli tuševi, sunčanje i grijanje podova pojačavaju tegobe, dok hladna voda i svježina donose brzo olakšanje. Ljeti se u ovoj oblasti gotovo redovno vidi porast tegoba, a putovanja sa dugim sjedenjem u autu i avionu tu sliku samo pogoršavaju.

Nasljeđe, faktor koji se ne može promijeniti

Nasljedna sklonost je u ovoj bolesti izuzetno jaka i tiče se kvaliteta vezivnog tkiva i građe venskog zida. U jednom često citiranom istraživanju pokazano je da rizik za nastanak proširenih vena znatno raste kada oba roditelja imaju isti problem, i da je u tom slučaju vjerovatnoća veća nego u bilo kojoj drugoj kombinaciji. To ne znači da je bolest neizbježna, nego da se kod takvih osoba prevencija ne počinje kada se pojavi prva vena, nego mnogo prije, u dvadesetim i tridesetim godinama. Uz nasljeđe idu i faktori koji se takođe ne mogu mijenjati, a to su godine, jer sa starenjem vezivno tkivo slabi kod svih, i ženski pol, jer hormonske faze donose dodatni teret. Visoke osobe imaju nešto veći rizik jednostavno zbog dužine vodene kolone koju sistem mora da nosi. Ono što se može mijenjati, međutim, dovoljno je da razlika bude vidljiva, i tu spadaju kretanje, tjelesna masa, obuća, ishrana i pravovremena upotreba kompresije.

Trudnoća i hormoni

Trudnoća je period u kojem se venski sistem nađe pod tri pritiska u isto vrijeme. Volumen krvi u tijelu poraste za skoro polovinu, hormon progesteron opusti glatke mišiće u zidovima vena i time smanji njihov tonus, a rastuća materica mehanički pritiska velike vene u karlici i trbuhu i otežava odvod iz nogu. Zbog toga prve proširene vene mnoge žene primijete upravo u trudnoći, najčešće u drugom i trećem trimestru, a nerijetko i u karličnom području. Dobra vijest je da se dio tih promjena spontano povuče u toku nekoliko mjeseci nakon porođaja, kada pritisak i hormonska slika prođu. Loša vijest je da se sa svakom sljedećom trudnoćom nešto od promjena zadrži, pa je u ovoj fazi kompresivna terapija po savjetu ljekara jedna od najkorisnijih mjera u životu jedne žene. Hormonska kontracepcija i hormonska terapija u menopauzi takođe utiču na venski tonus, pa se kod osoba sa izraženom venskom bolešću izbor takve terapije uvijek dogovara sa ljekarom.

Profesije koje stoje i profesije koje sjede

Postoji čitav niz poslova u kojima venska bolest dolazi gotovo kao dio opisa radnog mjesta. Prosvjetni radnici, frizeri, prodavači, konobari, kuhari, hirurzi, stomatolozi i radnici na proizvodnim linijama provode sate u nepomičnom stajanju, a nepomično stajanje je za vene teže od hodanja i teže od sjedenja u jednakom trajanju. U drugoj grupi su vozači, kancelarijski radnici i svi koji sjede sa koljenima savijenim pod pravim uglom, jer i taj položaj sputava odvod krvi iz potkoljenice. Ključna riječ u obje grupe nije stajanje niti sjedenje, nego nepomičnost, jer drugo srce radi samo kada se mišić stegne. Zbog toga se u praksi preporučuju sitne, izvodljive stvari, prebacivanje težine sa noge na nogu, podizanje na prste dvadeset do trideset puta u toku pauze, kratka šetnja svakih sat vremena i, gdje je moguće, oslonac za jednu nogu koji mijenja položaj karlice. Osobe koje u takvim poslovima nose kompresivne čarape gotovo redovno prijavljuju da im je radni dan lakši, i to je jedan od rijetkih savjeta u medicini koji djeluje već prvog dana.

Tjelesna masa, zatvor i pritisak u trbuhu

Sve što povećava pritisak u trbušnoj duplji otežava odvod krvi iz nogu, jer velika vena koja prikuplja krv iz donje polovine tijela prolazi upravo kroz trbuh. Prekomjerna tjelesna masa djeluje i mehanički i kroz hronično stanje slabe upale u tkivu, pa je gojaznost jedan od najjačih faktora koji se mogu mijenjati. Hronični zatvor sa svakodnevnim naprezanjem stvara kratke ali vrlo visoke skokove pritiska, a isto važi za hronični kašalj i za dizanje velikih tereta uz zadržavanje daha. Iz tog razloga ishrana bogata vlaknima i dovoljno vode nisu savjet samo za probavu, nego i za vene. Zanimljivo je i da se proširene vene i hemoroidi tako često nalaze kod istih osoba, jer se radi o istom osnovnom mehanizmu, slabijem vezivnom tkivu i povišenom pritisku u trbuhu, samo na dva različita mjesta. Pravilno disanje pri naporu, dakle izdah u trenutku najvećeg napora, mala je tehnička ispravka sa velikim efektom.

Kada je pregled obavezan i koji znaci ne trpe čekanje

Postoje situacije u kojima se ne razmišlja o kremama i savjetima, nego se ide ljekaru odmah. Prva je naglo nastali otok samo jedne noge, uz bol u listu, toplotu, crvenilo i osjećaj napetosti, jer to može biti duboka venska tromboza, stanje koje se liječi neodložno zbog opasnosti od putovanja ugruška u pluća. Druga je iznenadni nedostatak zraka, bol u grudima i ubrzano disanje uz takav otok, i to je stanje koje traži hitnu pomoć. Treća je krvarenje iz proširene vene, koje kod tanke kože može biti obilno, a prva pomoć je jednostavna, osoba treba leći, podići nogu iznad nivoa srca i pritisnuti mjesto čistim materijalom, i zatim odmah tražiti pomoć. Četvrta je svaka rana na potkoljenici koja ne zarasta duže od dvije sedmice, jer se venska rana bez pravilne kompresije praktično ne zatvara. Peta je bolna, tvrda i crvena vena koja se pipa kao vrpca, što upućuje na površinski tromboflebitis i traži procjenu. Uz to, svaki otok, svaka promjena boje kože i svako pojačano znojenje i svrab na potkoljenici zaslužuju pregled prije nego što stanje pređe u naredni nivo.

Kako izgleda pregled i zašto je ultrazvuk obavezan

Pregled kod ljekara u ovoj oblasti je jednostavan i bezbolan, a najvažniji dio je razgovor. Ljekar pita kada se tegobe pojavljuju, da li popuštaju pri podizanju nogu, ima li otoka, grčeva, prethodnih tromboza, trudnoća i porodične istorije. Slijedi pregled u stojećem položaju, jer se u ležećem položaju proširene vene isprazne i mogu se lako potcijeniti. Zlatni standard danas je ultrazvučni pregled u boji, poznat kao kolor dopler, kojim se vidi smjer toka krvi i tačno se odredi koji zalisci propuštaju i gdje se nalazi izvor problema. Bez tog pregleda svaka odluka o intervenciji je nagađanje, a upravo je on razlog zbog kojeg su savremeni ishodi znatno bolji nego u vrijeme kada se sve procjenjivalo samo rukom. Zanimljivo je da je jedan od prvih kliničkih testova za popuštanje zalisaka opisan još u devetnaestom vijeku, sa podvezicom i podizanjem noge, i taj test se i danas uči, ali ga ultrazvuk daleko nadmašuje po pouzdanosti.

Kompresivna terapija, temelj svega

Kompresija je najstarija i istovremeno najbolje dokazana mjera u venskoj bolesti, i njen princip je logičan. Elastični materijal vrši vanjski pritisak koji sužava proširenu venu, pomaže zaliscima da se sastanu, smanjuje vraćanje krvi nadolje i istiskuje tečnost iz tkiva. Pritisak je najveći na skočnom zglobu i postepeno slabi prema koljenu, i upravo taj raspored, a ne sama tijesnost, čini medicinsku čarapu drugačijom od običnog stezanja. Klase kompresije se određuju po jačini pritiska i propisuje ih ljekar, jer prejaka kompresija kod osobe sa oštećenim arterijama može biti opasna. Ključni praktični detalji često nisu poznati, čarapa se navlači ujutro prije ustajanja iz kreveta, dok noga još nije natekla, nosi se cijeli dan i skida uveče, a kod jače kompresije koriste se pomoćna sredstva za navlačenje i rukavice. Hipokrat je još u antici opisao previjanje nogu tkaninom kod venskih rana, a prve elastične čarape pojavile su se u devetnaestom vijeku, pa se radi o metodi koja je preživjela dva i po milenijuma provjere.

Podizanje nogu, hladna voda, obuća i vježbe

Postoji mali skup navika koji zajedno mijenja tok dana i cijenu ne košta gotovo ništa. Podizanje nogu iznad nivoa srca u trajanju od petnaest do trideset minuta, jedan do dva puta dnevno, mehanički prazni vene i smanjuje otok, a mnogima pomaže i podizanje nožnog dijela kreveta za desetak centimetara. Hladno ispiranje nogu od stopala prema koljenu, na kraju kupanja, poboljšava tonus vena i daje neposredno olakšanje. Obuća je važnija nego što ljudi misle, jer visoka potpetica drži mišić lista u skraćenom položaju i sprečava punu kontrakciju, pa se preporučuje niža peta, a hodanje bosim stopalom po neravnoj podlozi zapravo dobro trenira pumpu stopala. Vježbe koje najviše koriste su izuzetno jednostavne, podizanje na prste, kruženje stopalom, savijanje i opružanje skočnog zgloba, vožnja bicikla u ležećem položaju i hodanje. Plivanje ima dvostruku prednost, jer voda sama po sebi vrši ravnomjernu kompresiju, a tijelo je pri tome u vodoravnom položaju.

Šta se u aktivnoj fazi izbjegava

Nekoliko svakodnevnih navika radi tačno protiv venskog sistema. Vrele kupke, sauna, dugo sunčanje i grijanje nogu izvorom toplote šire krvne sudove i pojačavaju otok, pa se u aktivnoj fazi ograničavaju. Depilacija toplim voskom po području sa izraženim proširenim venama nije preporučljiva, a isto važi i za grube pilinge i intenzivne masaže po samoj veni. Dugo nepomično sjedanje na putovanjima nosi realan rizik, pa se na dugim vožnjama i letovima savjetuje ustajanje, pomjeranje stopala svakih pola sata, dovoljno vode, izbjegavanje alkohola i, kod osoba sa venskom bolešću, nošenje kompresivnih čarapa. Sjedenje sa prekrštenim nogama nije glavni krivac koji mu se pripisuje, ali dugotrajno savijanje u kuku i koljenu bez pomjeranja doprinosi zastoju, pa se preporučuje česta promjena položaja. Cigarete djeluju loše na cijeli krvni sistem i pogoršavaju zarastanje kože, što se najjasnije vidi kod venskih rana.

Njega kože i venski ekcem

Koža potkoljenice kod venske bolesti postaje suha, tanja, osjetljiva i sklona svrabu, i to nije slučajnost, nego posljedica trajnog otoka i poremećene ishrane tkiva. Venski ekcem se javlja kao crvenilo, ljuštenje i vrlo uporan svrab, najčešće oko skočnog zgloba, i lako se zamijeni sa gljivičnom infekcijom ili alergijom. Grebanje na takvoj koži otvara vrata bakterijama i može biti početak rane, pa je smirivanje svraba dio prevencije, a ne pitanje udobnosti. Njega se svodi na nježno pranje bez agresivnih sapuna, kratko kupanje u mlakoj vodi, i redovno nanošenje masnijeg zaštitnog sloja na suhu kožu, uvijek pokretima od stopala naviše. Kod ovakve kože treba biti pažljiv sa mirisnim sastojcima i konzervansima, jer je preosjetljivost česta, a probno nanošenje na malu površinu tokom dva dana jednostavan je način provjere. Važno je zapamtiti i da nikakva njega kože ne mijenja uzrok, dakle povišen pritisak u venama, pa se ona radi uz kompresiju, a ne umjesto nje.

Masaža i pravilan smjer pokreta

Nježna masaža nogu koristi, ali samo ako se poštuju dva pravila. Prvo pravilo je smjer, dakle uvijek od stopala prema koljenu i od koljena prema butini, jer se time pomaže tok koji tijelo i samo želi. Drugo pravilo je jačina, jer duboka i snažna masaža po samoj proširenoj veni može oštetiti tanak zid i nema svrhe. Osobama sa venskim tegobama najviše koristi lagano nanošenje uljanog ili voštanog pripravka uveče, jer se time istovremeno njeguje suha koža, smanjuje trenje i olakšava otok. Masaža je apsolutno zabranjena u jednoj situaciji, a to je sumnja na trombozu, dakle kod naglo nastalog otoka jedne noge sa bolom i toplotom, jer se time ugrušak može pomjeriti. Zbog toga se svaka nova, jednostrana i naglo nastala promjena prvo pokaže ljekaru, a masira se samo ono što je poznato i mirno.

Flavonoidi i venotonici, ono što je nauka ispitala

Postoji grupa materija koje se u medicini nazivaju venoaktivnim, dakle onima koje djeluju na sam venski zid, i njihova priča je zanimljiva jer skoro sve dolaze iz biljnog svijeta. Najbolje ispitani su flavonoidi iz kore citrusa, prije svega diosmin i hesperidin, za koje je pokazano da povećavaju tonus venskog zida, smanjuju propusnost kapilara i ublažavaju osjećaj težine i otok. U istoj grupi je i escin iz sjemena divljeg kestena, jedna od najstarijih narodnih pomoći za noge, čiji je efekat na otok potvrđen u više kontrolisanih studija. Tu su i rutin, poznat iz heljde, i ekstrakt lista crvene vinove loze, takođe bogat flavonoidima. Etarsko ulje limuna, koje se dobija iz kore a ne iz soka, i vjekovna narodna upotreba limuna kod teških nogu upravo iz tog razloga danas izgledaju manje slučajno nego prije stotinu godina. Vrijedi napomenuti da nijedna od tih materija ne vraća već proširenu venu u prvobitno stanje, one djeluju na simptome i na tkivo oko vene, i uvijek se koriste uz kompresiju i kretanje.

Biljke iz narodne tradicije ovog podneblja

Domaća tradicija razvila je oko teških i otečenih nogu prepoznatljiv skup biljaka, i većina njih ima objašnjenje u svom hemijskom sastavu. Kopriva je vjekovima korištena kao sredstvo za čišćenje organizma i za izbacivanje viška tečnosti, a njen list obiluje vitaminima C i K, hlorofilom, mineralnim solima i kremenom kiselinom. Rastavić je jedan od najbogatijih izvora kremene kiseline u biljnom svijetu i tradicionalno se vezuje za jačanje vezivnog tkiva, dakle upravo onog tkiva koje kod venske bolesti popušta. Hajdučka trava, čije latinsko ime nosi Ahilejevo ime iz grčkih predanja, sadrži azulene i gorku materiju ahilein i tradicionalno se koristi kod krvarenja i upala. Neven je blag antiseptik i dugo je prva pomoć za iritiranu i oštećenu kožu, bokvica sa svojim sluzima i taninima za povrijeđenu kožu, čičak kao staro sredstvo za izbacivanje tečnosti i kod kožnih promjena, a kantarion kao uljni ekstrakt prepoznatljive crvene boje koji smiruje upaljeno tkivo, uz važnu napomenu da povećava osjetljivost kože na sunce. Lavanda se u ovoj namjeni koristi zbog protivupalnog i umirujućeg djelovanja, i zbog toga što ublažava osjećaj napetosti i bol u mišićima.

Zašto su vosak i maslinovo ulje dobra osnova za njegu nogu

Kada je koža potkoljenice suha, tanka i sklona svrabu, podloga u kojoj se aktivni sastojci nalaze postaje jednako važna kao i oni sami. Hladno cijeđeno maslinovo ulje bogato je oleinskom kiselinom i skvalenom, materijama koje su po građi blizu prirodnim mastima kože, pa se dobro prihvata i smanjuje trenje pri navlačenju kompresivnih čarapa. Pčelinji vosak nije zaptivka, nego mreža voštanih estara koja na koži stvara polupropusni film, dakle sloj koji zadržava vlagu i štiti od vanjskih iritacija a pri tome dozvoljava razmjenu. Ta kombinacija ima i praktičnu prednost, jer pripravci bez vode ne pružaju uslove za razvoj bakterija i plijesni, pa im nisu potrebni jaki konzervansi koji su na osjetljivoj koži često sami izvor problema. Iz istorije je zanimljivo da je grčki ljekar Galen još u drugom vijeku opisao mješavinu voska, ulja i vode koja se u farmaciji do danas naziva njegovim imenom i smatra pretečom svih krema. I ovdje vrijedi ono što se kroz cijeli tekst ponavlja, njega olakšava i štiti, a uzrok se rješava kompresijom, kretanjem i, kada je potrebno, intervencijom.

Savremene procedure, šta medicina danas nudi

Ako tegobe traju, ako se otok ne smiruje ili ako je koža počela mijenjati boju i strukturu, na raspolaganju su postupci koji su zadnjih dvadeset godina promijenili ovu oblast. Klasična operacija sa uklanjanjem safene vene danas je znatno rjeđa, jer su je zamijenile metode kroz kožu, bez velikih rezova. Endovenska laserska i radiofrekventna ablacija podrazumijevaju uvođenje tanke sonde u venu i njeno zatvaranje toplotom, uz lokalnu anesteziju i sa vraćanjem svakodnevnim aktivnostima gotovo odmah. Skleroterapija znači ubrizgavanje sredstva koje venu skvrči, a za sitne venice se koristi u obliku rastvora, dok se za veće koristi u obliku pjene. Postoje i metode sa medicinskim ljepilom i mehaničke tehnike, a izbor zavisi od nalaza na ultrazvuku, dakle od toga gdje je izvor problema. Ono što se u praksi često zaboravi jeste da nakon svake procedure ostaje isti posao, dakle kretanje, kompresija po savjetu ljekara i briga o tjelesnoj masi, jer sklonost ka slabijem venskom tkivu procedura ne mijenja.

Komplikacije i venski ulkus

Kada venska bolest napreduje bez nadzora, komplikacije dolaze po redu koji je gotovo predvidiv. Prvo se javlja površinski tromboflebitis, dakle upala i ugrušak u proširenoj veni pod kožom, koji se pipa kao tvrda bolna vrpca sa crvenilom. Zatim raste rizik od duboke venske tromboze, koja je ozbiljno stanje jer ugrušak može putovati u pluća. Trajni otok vodi ka ukrućenju potkožnog tkiva i smeđoj pigmentaciji, a tanka bijela ožiljna područja po koži znak su da je tkivo već izgubilo dio krvnih sudova. Krajnja tačka je venski ulkus, otvorena rana najčešće u predjelu unutrašnjeg dijela skočnog zgloba, koja bez pravilne kompresije praktično ne zarasta, a sa pravilnom kompresijom i njegom zarasta u velikom broju slučajeva. Takva rana boli, curi, ograničava kretanje i mijenja cijeli život osobe, a najtužniji dio te priče jeste to što je gotovo svaki venski ulkus imao deset ili dvadeset godina prethodnih znakova koje je bilo moguće prepoznati.

Studija slučaja, prosvjetni radnik koji stoji šest sati dnevno

Tok bolesti najjasnije se vidi na primjeru koji je u ovoj oblasti gotovo tipičan. Žena u ranim četrdesetim godinama, profesor u srednjoj školi, prve tegobe primijetila je još u dvadesetima, kao osjećaj težine u nogama pri kraju radnog dana i kao trag od poruba čarape na skočnom zglobu. Njena majka je imala izražene proširene vene, pa je pojavu prvih venica primila kao neizbježnu porodičnu stvar i nije potražila savjet. Dvije trudnoće donijele su izraženo pogoršanje, a nakon druge se vene više nisu povukle na prvobitni izgled. Kako je posao zahtijevao višesatno stajanje pred tablom, uz malo pomjeranja, uveče su tegobe postale nesnosne, sa napetošću u listovima, noćnim grčevima koji su je budili i svrabom uz sam skočni zglob. U posljednjoj godini pojavila se i mrljasta smeđa pigmentacija nad unutrašnjim dijelom skočnog zgloba, znak koji je u tom trenutku nije zabrinuo, iako je upravo on bio najvažniji signal cijele njene priče.

Studija slučaja, šta je donijelo promjenu

U ovakvim slučajevima prekretnica gotovo nikada nije jedna mjera, nego red poteza koji se poklope. Prvi je bio pregled sa ultrazvukom u boji, na kojem je utvrđeno popuštanje zalisaka na velikoj safenoj veni, dakle izvor koji se na koži nije mogao vidjeti, i istovremeno je isključena tromboza. Drugi je bila kompresivna čarapa odgovarajuće klase, koju je počela navlačiti ujutro prije ustajanja, i taj korak je razliku napravio već u prvoj sedmici, jer je radni dan prestao biti mučenje. Treći su bile promjene u toku radnog dana, dakle podizanje na prste tokom pauze, prebacivanje težine, kratke šetnje između časova i niža obuća umjesto potpetice. Četvrti je bila veče rutina, dakle petnaest minuta sa nogama iznad nivoa srca, hladno ispiranje od stopala prema koljenu i nježno nanošenje zaštitnog sloja na suhu kožu potkoljenice, čime se svrab i pucanje kože smirili. Peti je bila endovenska ablacija oštećene vene, jer navike i kompresija drže stanje pod kontrolom ali ne zatvaraju izvor koji je već propuštao. Ishod je bio onaj koji se u praksi vidi najčešće, otok se povukao, grčevi su prestali, pigmentacija je ostala kao trajan trag proteklih godina, a rana nikada nije nastala, i to je u ovoj bolesti prava mjera uspjeha.

Mitovi koje vrijedi ostaviti po strani

Oko ove teme nagomilalo se mnogo savjeta koji zvuče uvjerljivo a ne stoje. Ne postoji krema, čaj ni pripravak koji već proširenu venu vraća u prvobitno stanje, jer se radi o mehanički oštećenoj strukturi, ali postoje mjere koje simptome, otok i tok bolesti stvarno mijenjaju. Nije tačno da su proširene vene samo estetski problem, jer su kod dijela ljudi prva faza bolesti koja završava ranom. Nije tačno ni da uklanjanje površinske vene šteti cirkulaciji, jer se uklanjaju samo vene koje ne funkcionišu i kroz koje se krv već vraća pogrešnim smjerom, dok duboki sistem nosi glavni tok. Uvjerenje da su vene isključivo ženski problem netačno je i opasno, jer muškarci zbog tog uvjerenja češće odlažu pregled i češće dolaze sa napredovalom bolešću. I na kraju, uvjerenje da se sa hodanjem i sportom treba prestati zbog vena tačno je obrnuto od istine, jer je kretanje jedina mjera koja svakodnevno pokreće drugo srce.

Prevencija u pet stvari koje se pamte

Ako se cijela tema svede na najkraću listu, prevencija se drži pet uporišta. Prvo je kretanje, dakle svakodnevno hodanje i prekidanje svake nepomičnosti duže od jednog sata, bilo da se stoji ili sjedi. Drugo je kompresija, koja je jedina mjera sa dokazanim uticajem na tok bolesti i koja se koristi po savjetu ljekara, a naročito u trudnoći, na dugim putovanjima i u poslovima sa stajanjem. Treće je držanje tjelesne mase u razumnim granicama i ishrana bogata vlaknima i vodom, kako pritisak u trbuhu ne bi radio protiv nogu. Četvrto je izbjegavanje pretjerane toplote i njega kože, jer suha i napukla koža potkoljenice je ulaz za komplikacije. Peto je pravovremen pregled, jer razlika između vene koja se vidi i rane koja se ne zatvara mjeri se godinama u kojima je neko ili nešto uradio ili čekao.

Zaključak, noge koje nose cijeli život

Venska bolest nogu je jedna od rijetkih bolesti koja godinama unaprijed najavljuje svoj tok, i to jasno, kroz težinu u nogama uveče, kroz trag čarape na skočnom zglobu, kroz noćni grč i kroz prvu smeđu mrlju nad kostima. Sve što tijelo u tim godinama traži jeste da drugo srce dobije priliku da radi, da se pritisak u venama ne drži trajno visokim i da koža ne ostane bez zaštite. Osoba koja razumije zašto je uveče gore, zašto kompresija radi i zašto se hodanje ne prekida zbog vena, već je prikupila najvažniji dio znanja. Sve ostalo su male navike, petnaest minuta sa podignutim nogama, hladno ispiranje, čarapa navučena prije ustajanja, obuća bez visoke potpetice i pregled koji se ne odlaže. Zdravlje u ovoj oblasti ne dolazi od jednog velikog poteza, nego od dosljednosti u sitnicama koje niko ne vidi, a koje se sabiraju u nogama koje i nakon decenija rada ostanu mirne i bez rane.